← Povratak u Magazin

Zaljubljenost ili ljubav?

Mnogi ljudi nesvesno poistovećuju osećaj zaljubljenosti sa ljubavlju. Da li je zaista tako?

Apostol Pavle opisuje ljubav u poslanici Korićanima: 

“Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ne zavidi i ne nadima. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu. Sve snosi,  veruje, svemu se nada i trpi.”*

Ljubav je jedna od važnijih, ako ne i najvažnija ljudska vrednost. Ljudsko društvo bi trebalo da se zasniva na toj vrednosti.

Čovek po svojoj prirodi čezne za punoćom, traga za lepotom i harmonijom koju će uspostaviti sa bližnjim, čezne za ljubavlju i emocijom. Nažalost, porodica više nije mesto gde muškarac i žena udružuju svoje snage da bi zajedno preživeli i podigli decu. Od devedesetih godina se kod nas desilo veliko emotivno osiromašenje kod mlađe urbane generacije, te je trend narcisoidnosti, egocentrizma i oslanjanja na telesne senzacije povećalo otuđenje, usamljenost i izolovanost ljudi.  Uživanje i hedonizam su precenjeni sistemi vrednosti današnjih ljudi. 

Glavna promena je ta što je pojedinac sada postao važan samom sebi, važno mu je kako se oseća, a on naravno želi da se oseća što prijatnije. Ova emotivna promena je veoma važna, jer u zoni preživljavanja ljudi su svesni da je život težak, tako da su pripremljeni da istrpe različite nedaće. Uživanje je bilo nešto što se dešavalo povremeno i retko. Međutim, u bogatstvu pojedinac se orijentiše samo na to da mu bude udobno i da uživa. To jest, danas je kvalitetan život jednako uživanju. I tu nastupa problem, jer je sve podređeno užitku. Pojedinac na zajednicu gleda kao na neku vrstu velikog supermarketa, koji postoji da bi zadovoljio svoje potrebe. I zato ova osoba koristi druge da bi uživala, a kada više nema onog uživanja koje je dovoljno, osoba „vraća“ robu u supermarket da bi je reklamirala i „uzima“ drugu na probu. Veoma opasna zabluda u koju su ljudi poverovali tokom XX veka je ta što su počeli da izjednačavaju ljubav i zaljubljenost. Danas će vam mnogi reći da je zaljubljenost ona najlepša i najsnažnija, prva faza ljubavi. 

Psihoterapeut Zoran Milivojević u svojoj knjizi “Formula ljubavi” bavi se demistifikacijom zablude i pogrešnih uverenja koja su vezana za ljubav. Zoran Milinković u pomenutoj knjizi  piše kako su zaljubljenost i ljubav dva potpuno odvojena osećanja koja su zasnovana na veoma različitim psihološkim mehanizmima:

"U zaljubljenosti postoji idealizacija, projekcija mentalne predstave, anime ili animusa po Jungu, na drugu osobu. Posledica je da zaljubljena osoba ne poznaje drugog, iako ima doživljaj da joj je drugi najbliža i najvažnija osoba na svetu. I zbog toga zaljubljenost ne može trajati dugo, jer kada se osoba suoči sa realnošću druge osobe i kada uvidi kakva je ona u stvarnosti, tada počinje da se razočarava. A razočarenje je, iako veoma neprijatno, ipak korisno osećanje jer ljudi koji su bili očarani ili začarani, sada počinju da vide realnost onakvu kakva je ona zaista. Ljubav je osećanje koje nastaje na osnovu toga što drugu osobu zaista poznajemo. Za ljubav je potrebno vreme, jer ne samo da je potrebno da drugu osobu upoznamo, već i da se za nju emocionalno vežemo. I zato je ljubav veoma duboko i stabilno osećanje. Jer kada volimo, mi volimo drugoga onakvog kakav je u stvarnosti, a ljudi su prilično trajni u svojim kvalitetima.Ovog emocionalnog vezivanja nema u zaljubljivanju, tako da se osoba lako „ohladi“ ili razljubi. Često ljudi koji su zaljubljeni vole svoje osećanje zaljubljenosti, a ne drugu osobu kao takvu. I zato čim se odljube, trude se da se ponovo zaljube kako bi ponovo osetili to intenzivno „božansko“ osećanje. Kako je u poslednjih skoro dve stotine godina nastao novi običaj da ljudi stupaju u brak na osnovu zaljubljenosti, odnosno da se razvode kada više nisu zaljubljeni, brak je postao vrlo nestabilna kategorija. A to znači da su se i porodica, pa i samo društvo destabilizovali. "*

Provodadžija ne veruje da idealni partneri postoje. Treba pronaći dovoljno dobrog partnera i takvog ga prihvatiti. Kada to uradimo i prestanemo da tragamo za idealnom osobom, ljubavni život će nam biti mnogo lakši i lepši. 

Za celinu u ljubavi potrebna su sva četiri elementa - duhovni, intelektualni, emotivni i fizički. Tu punoću i smisao muškarac i žena postižu u zajednici sa Bogom, vaspitavajući se u ljubavi, rastući u njoj i tako dolaze do ljubavi prema Bogu. 

Važno je da ljudi shvate da nikada neće pronaći nekoga ko će im potpuno odgovarati u sve četiri dimenzije. Verovatno je dovoljno da se dobro slažu bar u tri. Ali ne cene svi pojedinci podjednako svaku od ovih dimenzija. To znači da svako ima nešto što smatra osnovnim i što očekuje da njegov partner ispunjava. Ako je nekome duhovnost veoma važna, on se neće dobro osećati pored osobe koja je duhovno nezainteresovana ili osoba kojoj je telesni aspekt veoma važan, teško će dobro funkcionisati sa osobom kojoj to nije bitno. 

Provodadžija veruje da je većina ljudi razvijena u svim pomenutim dimenzijama, samo u različitoj meri. Psihološkim pitanjima provodadžija upravo razotkriva koji su elementi tebi bitni i spaja te sa partnerom, kome su te dimenzije od podjednake važnosti..  

 

*. Apostol Pavle, Prva poslanica korinćanima, glava 13
* Zoran Milivojević, "Formula ljubavi"