← Povratak u Magazin

Imamo li veru u ljubav?

Vera je jako bitna u životu. Ona nam daje neophodnu snagu u kriznim trenucima, čineći nas jačim i istrajnijim. Definiše nam karakter u teškim momentima i budi u nama herojsku crtu, koje često ni sami nismo svesni. Nije ni čudo što se kao sveto trojstvo života navodi upravo – ljubav, vera i nada. To je nešto što je kreiralo svet i što nas  održava u životu.

Zato pre nego što uopšte krenemo u potragu za srodnom dušom, možda treba najpre preispitati sebe, tj. sopstvenu veru. Da li ima istine u tome da pozitivan stav privlači dobre stvari u životu?. Koliko nam vera može zaista pomoći da sebi poboljšamo svakodnevnicu?

Istina je da nam je ona i više nego neophodna. Životne okolnosti nam često nameću teške trenutke, koje mislimo da nikada nećemo prevazići. U takvim situacijama jedino što nam ostaje i u čemu možemo naći spas je upravo vera. Kada znamo da će biti sve u redu, šta god da se desi, mnogo lakše prihvatamo udarce koje nam život neminovno nanosi.

Opšte je poznato koliko religija može imati pozitivan uticaj na ljude. Međutim, ovde se nećemo ograničiti isključivo na religiju, već na samu veru kao ispravan misaoni pravac, koji usmerava naše ponašanje.

Ukoliko sa takvim stavom idemo kroz život, mnogo su nam veće šanse da dobijemo ono što želimo. Svi imamo svoj put, samo ga treba ispravno voditi. Sa lošim iskustvima stičemo mudrost, a na dobrim se učimo zahvalnosti.

Ako smo bez partnera i za to okrivljujemo zlu sudbinu, tada ne dolazimo do rešenja. Možda još nije vreme za to, a možda treba i bolje preispitati vlastite stavove. Nije redak slučaj da je problem u nama samima.

Kada sagledamo sebe bolje, tada je pravo vreme da se iskreno i otvoreno okrenemo drugima. U takvim situacijama se čuda i dešavaju. Ništa od toga nije moguće bez vere. Ukoliko zaista verujemo da ćemo pre ili kasnije naći srodnu dušu, nekoga sa kim ćemo biti kompletni, to će se sigurno i desiti. Na tom putu samo treba biti dovoljno strpljiv i pratiti znake.

Ponekad nam se čini da nam je baš sada, u ovom momentu, očajnički neko potreban a realnost je drugačija – ništa se ne dešava. Mi tada treba da se zapitamo – da li je to stvarno nešto što iskreno želimo? Možda treba prethodno da pronađemo sebe, da zavolimo svoje mane i prihvatimo vlastitu ličnost takva kakva je.

Kada se tako nešto desi, sigurno smo na pravom putu. Ljubav prema sopstvenom biću je preduslov da znamo da volimo i onog pored sebe. Bez toga je prosto nemoguće. Zato bi trebali da se zapitamo da li najpre volimo sebe i da li imamo dovoljno vere?

Ukoliko je odgovor potvrdan onda smo na korak do ispunjenja želje. U suprotnom, to je znak da treba da poradimo na rešenju postojećeg problema. Nakon toga možemo da se nadamo da idemo ka pravom putu u ostvarenju cilja.

Zato samo hrabro, uzdignute glave i sa verom u sebe i druge krenite u potragu za drugom polovinom. Ona je tu, bliže nego što mislimo i samo treba znati prepoznati pravu šansu, koja će neminovno doći.

Svi smo mi deo jedne velike zajednice ljubavi i na kraju svako nađe ono što mu u životu nedostaje. Samo treba dovoljno verovati u to.