Bez obzira koliko su ljudi slični ili različiti, najvažnija je dobra komunikacija, koja vodi do suštinskog značenja uspešne veze - kompromisa. Ipak, veliki broj ljudi to poistovećuje sa nekom vrstom pronevere vlastitih uverenja. Naime, često se to doživljava kao gubitak ličnosti ili preveliko žrtvovanje sopstvenih potreba i navika zbog nekog drugog. Međutim, to nikako ne treba doživljavati na negativan način. Upravo suprotno... Da bismo izbegli bespotrebno prepiranje, koje nam oduzima i vreme i energiju, kompromis kroz dobru komunikaciju je od velike važnosti za zdravu vezu. To je prvi korak koji će dati osnovu za uzajamno poštovanje i razumevanje u ljubavi.
Kroz obostranu saglasnost, uprkos suprotnom gledanju na životne ciljeve, može se naći rešenje koje će zadovoljiti obe strane. Prvi korak je, uprkos problemu, smireno i staloženo pristupiti njegovom zajedničkom rešavanju. Iako smo večito u nekoj frci i jurnjavi, moramo naći vremena za uravnotežen razgovor sa partnerom. Ukoliko nismo u stanju da to postignemo, nerešeni problemi će se samo gomilati, dok ne kulminiraju na neočekivani način.
Kada dođe do same diskusije, moramo znati kako da joj najbolje pristupimo. Ukoliko smo na samom početku svesni da ćemo popustiti, jer nemamo dobre i jasne argumente, ne trebamo to i unapred reći. Mnogo je bolje da se na početku izlaganja držimo čvršće, da bi na kraju više popustili i postigli sporazum, u kome sme prošli više koraka, da bi došli do sredine.
Kada su obe strane u vezi povređene ili izneverene, često polaze od sebe i ne žele da saslušaju onog drugog. U dijalogu je čest problem upravo to što svi vole da pričaju, a retko ko ume i želi da sasluša.
Ljudi se međusobno sve manje slušaju, a imaju sve veću potrebu da se žale i da pričaju. Treba raditi na tome da pažljivo saslušamo partnera, kako bi mogli da ga razumemo. Najbolji način da to uradimo je da sa pažnjom pratimo njegovo izlaganje i argumente koje iznosi i da ga u tome ne prekidamo. Od krucijalnog značaja je međusobno poštovanje i dobra komunikacija, koja će uspeti da smiri svaku situaciju.
Kada se postigne kompromis, trebamo da se, uz uzajamno obećanje, toga i držimo. Nemojte obećavati nešto što ne možete ispuniti. Situacija u kojoj jedan partner radi na vezi i ispunjava svoj deo obećanja, a drugi ne - vodi ka sigurnom kraju strpljenja.
Kompromis je način da obe strane pronađu rešenje, od kojeg će imati koristi. Kada uspete da napravite uobičajan način za rešavanje problema, dobićete srećniju zajednicu.
Postavlja se samo pitanje ko je više sklon kompromisu – žene ili muškarci. Prema mnogobrojnim istraživanjima, žene su uglavnom više sklone tome da u nedogled raspravljaju i razmišljaju o ljubavnim problemima. Možda samim tim su u većem broju slučajeva i više sklone kompromisu. To ne znači da one trebaju više da trpe da bi veza uspela, kao što je to bilo u stara dobra vremena. Sve što ne spada u domen nečijeg preteranog žrtvovanja zarad vlastite štete, može da utiče na poboljšanje veze.
Naravno nije samo u tome suština. Pored kompromisa, partneri trebaju da imaju dosta razumevanja, ljubavi i tolerancije jedan za drugog. Ne trebamo sebe menjati, niti drugog formirati po vlastitom ukusu, već prihvatiti nekog takvog kakav je i voleti ga bezgranično.