U poslednje vreme često možemo da čujemo kako su današnji muškarci nekako smušeni, nesigurni u ophodjenju sa nežnijim polom i bez inicijative. Ova konstatacija nije od juče, već nekih 10 - ak i više godina unazad slušamo o ovome. Kada površno pogledamo današnje muško - ženske odnose zaista i izgleda tako. Ipak, želim da se malo dublje pozabavim ovim pitanjem i da sa vama podelim svoje gledanje na ovu pojavu.
Iz svoje psihološke prakse stičem utisak da je ova pojava u stvari rezultat jednog dugogodišnjeg procesa. Taj se proces dešava ne samo u intimi jednog čoveka već u celokupnom savremenom društvu. A u tom procesu glavni akteri nisu muškarci već, naravno, žene!
Muškarci
Najgrublje gledano muškarce možemo podeliti u dve grupe; one koji su tzv. muškarčine koje veruju u svoju superiornost nad ženskim rodom, i to kako fizičku tako i onu zasnovanu na autoritetu moći, novca, društvene pozicije.... (što, uzgred, može biti i samo dobro uvežbana gluma). Drugu grupu čine malo ( ili mnogo ) drugačiji pripadnici jačeg pola. Ako ih iole u životu zanima nešto više od besnih automobila, dobrog provoda i mnogo atraktivnih žena oko njih, u ozbiljnoj su opasnosti da ih proglase “pomalo čudnim”. I zaista, muškarci koji su romantični, imaju umetničke sklonosti, rade na sopstvenoj duhovnosti i nose u sebi nešto nostalgije za “starim dobrim vremenima” prečesto bivaju etiketirani kao smotani. Oni nisu samouvereni zavodnici koji brzo i lako startuju devojku koja im se dopada. Stoga se ubrzo nađu u stanju usamljenosti, neshvaćenosti, neprilagođenosti.
Zašto je to tako?
Ravnopravnost polova i odbrana prava žena omiljene su teme savremenog sveta. Žene su se dugo borile za sopstvena prava, i to sa dobrim razlogom, jer je vekovima njihov položaj bio nepodnošljiv. A sada, kada su stekle neke pozicije u porodici i u društvu, kao da su izgubile kontrolu. Sada žele još, a da li ih to zaista usrećuje?
Muškarci u toj igri gube korak, u čudu se povlače ne želeci sukobe, a u stvari čuvajuci sopstveni komfor. Tako, ili popuštaju ženi ili gledaju svoja posla tj. žive svoj život.
A žene i dalje nisu zadovoljne, stalno imaju nove ideje. Pokušavaju da novim modernim izmišljotinama zatrpaju osećaj praznine u sebi. I ostaju neispunjene. Jer one po svojoj istinskoj i iskonskoj prirodi žele da budu voljene, vodjene, zaštićene i sigurne u okrilju svog muškarca.
A to će dobiti tek kada “puste” muškarce da budu muškarci, da ih čuvaju, brane, vole i vode.