Da li je ljubav putem interneta varka?
Skeptici smatraju da o ljubavi ne može biti govora, jer navodno "zaljubljeni" ne znaju ko se stvarno nalazi s druge strane ekrana. Bez obzira na frekvenciju poruka i pisama, sve što vidimo i znamo o osobi s druge strane ekrana je njegova ili njezina poruka. Za većinu, ljubav preko ovog medija nije stvarna. Smatraju da su osjećaji koji se bude, rezultat mašte i vešto sklopljenih fraza. Jer, ne možemo se stvarno zaljubiti bez vizualnog i audio podsticaja, tj. bez fizičke prisutnosti. Da li je baš tako?
Jedna od osnovnih karakteristika komunikacije preko Interneta je ANONIMNOST. Anonimnost pruža slobodu izražavanja misli, stavova, ideja, na osnovu kojih se ljudi upoznaju. Upoznavanje teče brže, iznutra prema van, otkrivajući karakter, senzibilitet, naklonosti, motivacije, ukratko ono što svaku osobu čini posebnom. Budući da su reči osnova komunikacije preko kompjutera, svako od nas koristi ih kako zna i ume. Ili, kako želi. Postoji izreka da su reči date čoveku da bi bolje mogao/mogla sakriti svoje misli. Dok jednima Internet otvara vrata slobode izražavanja misli, iskrenosti i hrabrosti, drugima pruža mogućnost za prevaru, laži i smicalice. Internet je medij koji je kao alat dostupan svima. Odgovornost kako će se ko njime služiti leži u ljudima, ne u nedostacima medija.
PREDNOSTI :
1. KRUG LJUDI u kojem možemo sresti srodne duše proširen je sa vlastite ulice, grada i zemlje na CELI SVET;
2. ljudi se upoznaju na osnovi zajedničkih interesa što uveliko doprinosi razumevanju i razvitku osjećaja međusobne pripadnosti, privlačnosti, prijateljstva i ljubavi;
3. neugoda ili nesigurnost koju osjećamo u direktnom kontaktu ne postoje, ljudi su skloniji bržem i iskrenijem otkrivanju vlastitih misli i stavova;
4. misli su konciznije, sređenije, promišljenije zbog mogućnosti editiranja teksta;
osjećaj samoće gotovo da i ne postoji, uvijek će se naći neko ko je spreman komunicirati s nama.
MANE :
1. nedostatak popratnih gesta, boje glasa ili izraza lica, odsustvo fizičke blizine;
2. odsustvo mirisa, okusa i dodira
3. nesporazumi u komunikaciji
4. neiskrenost osoba koje zloupotrebljavaju medij predstavljajući se lažno, iskrivljujući činjenice ili igrajući uloge, kako bi se "grubo" našalile na račun drugih; postoje ljudi koji lažu o svom poslu, godinama, bračnom statusu, deci, pa čak i polu, zabavljajući se na račun onih koji im veruju.
Prednosti govore same za sebe, ali šta je s manama. Istina je da osnovna mana bilo kakve romantične veze preko Interneta leži u odsustvu fizičkog dodira i vizualnog podsticaja. No, tehnologija napreduje svakim danom. Na raspolaganju stoje mnogi audiovizualni programi, pa uz zvučnu karticu, scanner i kameru, možete videti i čuti osobu, koja vas je privukla svojim stilom izražavanja ili odabirom riječi. Tako ćete biti u stanju povezati reči, misli i osećaje sa izrazom lica i bojom glasa. Postoje i tzv. "cyberphone" programi, gdje u realnom vremenu preko telefonske veze možete "u živo" razgovarati. Nedovoljno? Naravno! Nedostaje još mnogo toga. Dodir, pogled u očima, intonacija glasa i neizostavni fluid fizičkog kontakta. Tu je i rizik da fotografija koju vidite i glas koji čujete možda ne pripadaju osobi s kojom komunicirate.
RAZLIKE I SLIČNOSTI IZMEĐU PRAVE I VIRTUALNE LJUBAVI
U "pravoj ljubavi" upoznajemo nekog na zabavi, u kafiću, u školi, na fakultetu, na poslu, na odmoru. Pažnju će nam privući neka spoljašnja manifestacija: glas, oči, osmeh, hod, figura, kosa. O njemu ili njoj ne znamo ništa, ali osećamo fizičku privlačnost.
VANJSKO, FIZIČKO je početni, odlučujući faktor selekcije. Na temelju privlačnog detalja, naša MAŠTA vođena našim željama gradi osobu koja nam se sviđa. U većini slučajeva upoznavajući tu osobu tragamo, u stvari, za dokazima da je osoba koja nas je privukla, upravo onakva kakvom smo je sami/e zamislili/e. Mašta je neizostavni faktor svake ljubavi. Preteramo li u korist izmaštanog na štetu stvarnog, naći ćemo se u situaciji neugodnog "buđenja" koje mnogi i mnoge doživljavaju nakon što su bili/bile uvjereni/e da su pronašli/e onog "pravog" i onu "pravu".
U virtualnoj ljubavi, upoznajemo nekog pišući i primajući e-mail poruke, sudjelujući u nekoj raspravi ili igri. Pažnju nam privlači odraz nečije ličnosti: stil izražavanja, reči kojima se koristi, duhovitost, šarm, znanje, informiranost i uzbuđenje zbog zajedničkih interesa. O njemu ili njoj saznajemo brzo i mnogo na osnovu izrečenih ideja, misli, stavova, mišljenja. UNUTRAŠNJE, LIČNO je onaj početni, odlučujući faktor selekcije. Neretko se dopisujemo sa više "srodnih duša" da bismo na kraju ipak odabrali samo jednog ili jednu. Zašto? Na osnovu čega? Baš kao i u "pravoj ljubavi", na osnovu nečeg nedefinisanog, što spada u sferu znanja srca, a ne uma. MAŠTA ispunjava nepotpuna mjesta između rečenica. Opasnost da ostanemo "zavedene" vlastitom maštom jednaka je kao i u "stvarnom" životu.
Za vreme upoznavanja u "pravoj ljubavi" par izlazi i upoznaje se kroz razgovor. U virtualnoj, upoznavanje teče takođe kroz razgovor, ali pisane riječi. I partner i partnerica nastoje pokazati svoju najlepšu i najbolju stranu kako bi se svideli jedno drugom. Mogućnosti prevare i dovođenja u zabludu preko Interneta iste su kao i u svakodnevnom životu. Koliko puta odabiremo partnere vjerujući da ih poznajemo, da bismo u vrlo kratkom vremenu otkrile(i) da živimo sa strancem. "Nije on bio takav", govorimo. Nije li? Naravno da jest. Što nas je zavaralo? Vidimo li uvek istinu gledajući partneru u oči?
Ne budemo li sami insistirali na iluziji, upoznavanje preko Interneta teško će se moći održati na lažnim pretpostavkama. Razlog je jednostavan. Oni koji lažu moraju biti vraški dobri u laganju, žele li zapamtiti sve napisane laži. Budući da su reči ono na čemu se cela veza temelji, neizostavno će naići trenutak kada se lažljivac ili umori ili izgubi interes ili jednostavno ulovi sam u zamku vlastitih laži. Koncentrisani samo na reči, brže možemo i otkriti "prevaranta".
S druge strane, u stvarnom životu obmana je mnogo suptilnija. Kao prvo reči kojima nas neko dovodi u zabludu o svom karakteru ili stavovima, zamagljene su bliskošću ili dodirom, smeškom koji očarava ili divnim glasom koji nam skreće pažnju od značenja izrečenog, poljupcem koji nam briše iz misli pitanja koja mogu biti od presudnog značenja. A kad dođe vreme da fizički dodir zamene riječi, za mnoge je već kasno.
Na kraju krajeva, nije li cilj kod upoznavanja upoznati OSOBU, onoga ili onu koji se kriju IZA prekrasnih očiju, privlačne figure i melodičnog glasa? Nije li karakter osobe, ličnost, misli, stavovi, interesi, temperament, znanje, senzibilnost ono što nastojimo pronaći u partneru/ici i uskladiti sa vlastitima? Vrlo često, ono što nas je privuklo postaje nevažnim otkrijemo li da nismo "srodne duše". S druge strane, odgovaramo li jedno drugom intelektualno i emotivno, fizički izgled postaje nevažnim.
ZAKLJUČAK
Virtualna ljubav je fenomen novog doba. Mnogi se parovi nalaze pišući pisma preko e-maila, a lista onih koji nakon toga stupaju u brak svakim danom sve je duža. Za druge je Internet komunikacija razonoda, uzbuđenje prolaznog karaktera, beg iz dosadne "stvarnosti". Treći leče svoju osamljenost, sramežljivost, ili neugodu zbog fizičke mane. Oni koji su zaljubljeni ističu prednosti, oni prevareni i razočarani ističu samo nedostatke. Baš kao i u "pravom životu". Jedno je sigurno, upoznavanje preko Interneta odličan je početak za svaku buduću vezu. Da li će se ona i obistiniti pri prvom fizičkom susretu te da li će do fizičkog upoznavanja uopšte doći, ovisi o ljudima. Internet je samo medij koji nas spaja. Sve ostalo ovisi o nama samima. Kao i uvek.

